REKVIJEM ZA SNOVE
Privijam snove, ko čeljad nejaku
da zakrpim rasparane grudi,
iz oka izmaglicu laku,
da ugasi taj moj udes hudi...
Danas... sahranjujem snove...
Sahranjujem snove da ću te sresti,
u nekom sokaku, na nekoj cesti.
Tamo, gde nam život minu...
gde me ushit ko opsena vinu...
Kad osetih da sam živa,
da imam krila... da volim...
Da volim tebe,
moj damar želje za novi dan,
moj sanjan, ne dosanjan san...
Ali ne ide... Ne da se!
Kad svici nadanja fenjere ugase,
I znaš, uminulo sve je,
Od prazne duše da greje,
ne možeš tražiti... Ne!
Zato danas,sahranjujem snove,
u škrinju uspomena, za navek...
A ključ? Ključ neka odnese reka,
reka zaborava daleka,
jer ujeda i boli kad se iluzija voli
u seni usnulog lica,
iza poleglih trepavica.
I ne! Ne može se vaskrsnuti san,
ni ovaj, već prohujali dan...
I šta je san? Samo dah!
A mi sami samo prašina i prah ...
Zato danas, sahranjujem snove!
Njihov pepeo predajem talasima sivim.
Danas sahranjujem snove jer želim!
Želim... Želim... Ponovo da živim!
Zvezdana Milosavljević
Stihovi su duboki, emotivni i prožeti snagom izraza. Ovi predivni stihovi prenose kompleksnost ljudskih emocija i misli na način koji je istovremeno poetičan i inspirativan.
Pošaljite Komentar