PESMA
Ova pesma ne može da te sadrži,
Nema tu snagu da te ponese,
Nema toliko kiše da tvoje suze prestigne.
Ova pesma ne ume da te izdrži,
Lije svoju kišu na moje suze,
I garav mi trag ostavlja.
Nevinost mi briše kao da nije sveta.
Vodi mi put u moju, zlatnim koncem
Ispletenu oazu, koju ova pesma
Ne može da obujmi.
Kada nebo istopi sve svoje suze,
I kada preko njega ispišem svu
Svoju sreću od suza,
Tada ću ostati u tebi kao
Jedna kristalna, izbrušena uspomena,
U kojoj sam se razbolela, i
Sebe nebu poverila i predala,
Da mi nevinost vrati i težinu kiše olakša.
A ova pesma sa mnom setu podeli,
Ova pesma koja nema snagu da
Nas izdrži...
Marina Matić