PESNIKINJA MARINA
Njene su me pesme nosile kroz etar...
Znali su je ko- poeta, neobično ime!
Plave joj je kose raznosio vetar...
Ljubav beše motiv svake njene rime !
Lagali su mnogi da joj dušu vide...
Al ljudi su takvi oduvek je maski...
Nisu mogli samo da joj stih predvide...
Kao onaj dukat za mek, kolač slavski !
I duše se naše nekako nađoše...
Ja ubogi stihopisac,
Ona zvezda prava...
Ne opazih u njoj
nikom ništa loše...
Zavole je duša moja
Jel je tako zdrava !
Ostariće zaključana tu u srcu mome...
Kvalitetu vinskom baš godi starina...
Ne vredi da kvarim ispisane reči...
Ej uporni čitaoče zove se Marina.
Aleksandar "Sale" Janković